Potencijal ovakvog oboljenja leži u svima nama. Pod određenim uvjetima svatko od nas, bio to čovjek ili žena, može bit uvučen na "drugu stranu". Možda izraz "druga strana" i nije baš najprikladniji. Uostalom, ne postoji zid koji bi dijelio ta dva mjesta. Ono se nalazi točno gdje se sijeku stvarnost i mašta. To mjesto je u isto vrijeme i daleko i blizu.

Neki će reći da to nije bolest. Ne slažem se s tim. Ja sam liječnik, ne filozof ili psihijatar. Međutim, ponekad se zapitam. Istina je da su njegove maštarije nama samo tvorevine oboljelog uma. Ali on jednostavno ne zna za drugu stvarnost. Uostalom, sretan je tamo gdje je. Zato si postavljam logičko pitanje, zašto bi tog čovjeka u ime ozdravljenja vratili iz njegovog u ovaj za njega bolestan svijet naše vlastite stvarnosti?

Josip mi je dao ključ, vjerojatno ključ kutije.